Objavio: Jadran Kale | 14 travnja, 2009

Zajednički uspjeh na otoku Taquile

Otoci otočanima! Točno tako. A otočanima su u kolonijalizacijama i rekolonijalizacijama postajali i postaju svi koji na otoku vide svoj dom. Ili, kako to kaže jedan slikoviti seoski propis, svi u mjestu kojima iz dimnjaka izlazi dim.

O postajanju turističkog brenda Taquile pisala je američka antropologinja Elayne Zorn. Radi se o jednom od nekoliko naseljenih otoka na jezeru Titicaca, ujedno i najviših naseljenih otoka na svijetu (3 808 m, s peruanske strane jezerske granice). Nakon što je otok u iskorijenjivanju poganih opustio 1604. godine, nakon novog zakupa feuda 1644. je rekolonijaliziran doseljenicima iz obližnjih krajeva.

Na prijelazu XIX. i XX. st. Taquile je bio otok za izolaciju političkih oponenata. Jedan od njih, budući peruanski predsjednik Luis S. Cerro, otočanima je od 1930-tih zakonski omogućio otkup zemljišta od feudalnog gospodara. Jedine nekretnine koje su na otoku danas van vlasništva otočana su javni prostori seoskog trga i tri pristaništa. Ako netko pokuša prodati zemlju suočava se sa sumještanskim opozivanjem njegovog domaćeg statusa i zakonskim poništavanjem prodaje.

Godine 1968. humanitarni radnik je otočane povezao s tkalačkom zadrugom u Cuscu, a 1975. godine su dvojica otočana prvi put sudjelovali na sajmu kućnih radinosti u Limi. Članak koji se o njima potom pojavio u tjedniku potaknuo je prvu narudžbu od posrednika iz glavnog grada. Prvi turisti su na otok došli 1976. godine.

Življi turizam je postao moguć otočkom kupnjom motornih čamaca 1978. godine. Plovidbe koje su obično trajale osam sati skratile su se na tri sata. Godine 1981. vlastita je otočna zadruga otvorila svoj seoski dućan, s 2% utrška za zajedničke troškove. Blizu dućana je seoski muzej s biranim predmetima, te s knjigama i člancima koji su izašli o otoku. Organizacijska specifičnost otoka ostala je seoska zajednica sa svojim zadrugama, za razliku od kućnih radinosti potaknutih iz obrtničkih komora (Mexico) ili udruga (u više istaknutih andskih primjera).

Od početka turizma na otoku selo je poraslo sa 900 na 1700 stanovnika, uglavnom povratnika s poslova na kopnu. Nakon osnovne škole izgrađena je i srednja, a sve više otočana pohađa i studije na kopnu. Godine 1981. je 435 mještana bilo suvlasnicima seoskih brodova, a 1982. godine je 207 seoskih obitelji od njih ukupno 235 nudilo ugošćivanje posjetitelja. Od 2002. godine u pokrajinskom središtu Puno je jedna od 37 lokalnih turističkih agencija u prostoru koji posjeduje selo Taquile. Svi su brodovi uz pristajanje na otoku dužni platiti lokalnu pristojbu, koju agencije iz Puna uglavnom nastoje zaobići. Brodu najarogantnije turističke agencije otočanke su 1989. godine zapriječile vezivanje držeći se na pristaništu za ruke.

U novije se vrijeme procjenjuje da zbog sve jačeg nastupa neotočkih turističkih poduzetnika sve manji udio turističkog utrška ostaje na otoku. Ipak su se zbile neslućene promjene. Prije turističkog procvata otočani su se na kopnu preoblačili u konfekcijsku, netipičnu odjeću i zabranjivao im se ulaz u gradski hotel. Danas turistički poduzetnici obalnog središta oponašaju njihov način odijevanja, a u predvorju hotela je fotografija rukotvornog majstora sa Taquilea. U grad Puno, “folklornu prijestolnicu Amerika”, je 1999. godine doputovalo 83 tisuće turista (u Peruu je jedino Cusco više posjećen, tada s 330 tisuća posjetitelja), pa mnogi traže puta do svojeg udjela i u tržišnom kolaču obližnjeg Taquilea. Elayne Zorn zaključuje da je ovaj turistički brend nastao zato jer je u pitanju otok, i zato što je otok u vlasništvu svojih otočana. Odmah uz zaključak je i savjet budućim posjetiteljima kako raspoznati pravog otočanina na skalama turističkih brodova.

Ima i idealiziranja u ovom kratkom prepričavanju, no činjenice otvaraju nekoliko pitanja. Recimo, da li bi otok više utržio na turističkom tržištu da ga je kupio nekakav izmišljeni “Andean Islands Resort Ltd.”? Na to je prilično lako odgovoriti.

Pravo je pitanje, međutim, što bi točno otok imao od toga? Što je pravi, dugoročno isplativiji cilj?


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorije

%d blogeri kao ovaj: