Objavio: Jadran Kale | 1 srpnja, 2009

“Nema više parkova prirode, ali ima.”

U procjenjivanju kako je moguće zaštititi zabaštinjene vrijednosti šibenskog otočja van NP Kornati važno je bilo neformalno ožujsko mišljenje iz nadležnog državnog tijela da novi parkovi nakon postojeće procedure za ušće Neretve nemaju administrativnih izgleda. Stoga je tribina o zaštiti šibenskog otočja prošlog svibnja bila ponukana drugom administrativnom smjernicom, onom o nedostignutom europskom prosjeku zaštićenih prirodnih prostora u Hrvatskoj.

No, koncem lipnja se u novinama moglo pročitati ovakve retke:

Ovu inicijativu [za Park prirode] pokrenula je Općina Kijevo prije više od godinu dana, a podržali su je Ministarstvo kulture i Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Idućeg proljeća bit će gotov elaborat o parku prirode Dinara, koji izrađuje Državni zavod za zaštitu prirode.

Dakle, na isto pitanje dobijena su dva oprečna odgovora. U pitanju nije ni razvojna pasivnost planinskog područja kakva bi PP učinilo lakše ostvarivim nego na otocima, jer je inicijativa predstavljena sukladnom projektu skijaškog centra.

Park prirode Dinara će doista biti ključan dio zeleno-modre transverzale sačuvanih planina, rijeka i mora koja može voditi od najvišeg hrvatskog vrha preko vodopada i kanala do najrazvedenijeg hrvatskog otočja. Poduzetnik s vizijom zna da bi mu pored takve ponude suparnici u tržišnom kolaču imali manje izgleda, pa bi zelena markica pametne privrede mogla prehraniti još više ljudi. Dinarski Park prirode, eponiman čitavom lancu, je čist zgoditak.

Dinara

Teškoća je s ovlaštenim sugovornicima. Što je dozvoljeno Jupiteru, nije dozvoljeno volu – a u ovoj priči zaštićivanja otočja za volove proizlazi, recimo, tisuću potpisnika peticije iz 2005. godine o krajobraznoj zaštiti južnog dijela otoka Žirja. Među njima su bili i svi geografi oba hrvatska sveučilišna odjela te struke. I pored povoljnog mišljenja iz DZZP 2004. godine, zakonski adresat se na nju nije obazreo niti nakon podsjećanja.

Takva je proceduralna borba od jedne do druge raritetne točke krajolika besmislena. Ona ne daje znati ništa o prirodnoj supstanci, već samo o administrativnom kapacitetu. S različitim odgovorima na isto pitanje o perspektivi višeg administriranog statusa, i o vjerodostojnosti.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorije

%d blogeri kao ovaj: