Objavio: Jadran Kale | 2 veljače, 2010

Otočno rođenje zabrinutosti za okoliš

Prije petnaest godina Richard Grove je u knjizi “Zeleni imperijalizam” obrazložio otočni nastanak zapadnjačke zabrinutosti za okoliš i prirodu. Ono što je postojalo i u vlastitim sredinama puklo je pred očima tek na antipodskim otocima. Lanci međuzavisnosti sastavnica otočnih ekosustava su pucali, čuveni otočni endemi nestajali a šume su bile uklonjive u kratkim, neposredno osvjedočivim periodima.

Već početkom XVIII. st. europski su kolonisti opažali da je sječa šuma opasna. Mauricijska divovska neleteća ptica dodo, iskorijenjena u XVII. st., danas je nekom vrsti sentimentalne maskote. S tog otoka, Sv. Helene, Sv. Vincenta, preko britanskog posjeda indijskog subkontinenta, ova se zabrinutost za ekološke i klimatske implikacije promjena okoliša u kolonijama postupno preselila i u metropole. Kad se npr. deforestizacija jednom definirala, bilo je pitanje vremena kad će se interpretacijski model primijeniti i kod kuće.

U kakvim se sve prilikama danas reaktualizira otočni model? Ako je problem prvi put uočen na otoku, može li se u istim okvirima očekivati i postavljanje djelotvornih rješenja?


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorije

%d blogeri kao ovaj: