Objavio: Jadran Kale | 30 ožujka, 2010

Riječ stručnjaka

Otoci otočanima! Točno tako. A otočanima su u kolonijalizacijama i rekolonijalizacijama postajali i postaju svi koji na otoku vide svoj dom. Ili, kako to kaže jedan slikoviti seoski propis, svi u mjestu kojima iz dimnjaka izlazi dim.


Kad visoki dužnosnik nadležnog ministarstva sumarno predstavljanje nacionalnog turizma u prvoj rečenici iskaže u tri brojke (postelje, noćenja, gosti) s nadovezanim pitanjem “može li Hrvatska bolje?” jasno je kako se stanovnici receptivnih turističkih područja za kakvoću življenja unutar svojih komunalnih kapaciteta imaju boriti s turistima jer će, eto, Hrvatska moći napredovati onoliko koliki će biti rast tih brojki. Već bi i bezdušnom lihvaru bilo jasno kako je u takvoj skici zaboravljen utržak koji sa stotinom ljudi može biti jedan novčić a i s jednim čovjekom sto novčića, ovisno o ljudima i o trženome. Da je Ministarstvo turizma smješteno u starom dijelu Dubrovnika i najpozvanijim bi turističkim dužnosnicima formule B=P+N+G vjerojatno bila puna kapa već nakon prvih par kruserskih začepljivanja Vrata od Pila gomilom posjetitelja koji ne mogu mrdnuti ni amo ni tamo. Ipak, to se ne libi tražiti npr. od Kornatara. Dapače, na sjajno pogođeno pitanje koji će se autohtoni proizvod uz pomoć ministarstava nakon ulaska u EU moći prodavati na ovako zahtjevnom terenu naš se dužnosnik našao bezmalo uvrijeđen načinom oslovljavanja, podvlačeći u svojem odgovoru da je sigurno veći stručnjak od dotičnog Kornatara iz publike.

Hrvatska će moći onoliko bolje koliko će imati vrsnih i osobitih proizvoda. Ono što su u društvu i ekonomiji do jučer značili masovno zapošljavajući pogoni, danas predstavlja što brojniji i europski relevantan registar oznaka izvornosti u rasponu od meda do istančane tehnike. Osobita, lokalno proizvedena i priređena hrana, kao i ukupna industrija neponovljivih doživljaja u održivom turističkom gospodarstvu dovodi nas do drugog pogođenog dijela kornatskog pitanja, a to su dionici i vlasnici temeljnog fenomena. Kornati su zaštićena priroda s morem i pomorskim dobrom u vlasništvu države, ali vlasnici kulturnog fenomena Kornata su privatne osobe. U ovom dijelu Hrvatske postoji samo jedan otok smješten u nacionalnom parku čiji stanovnici potiču posjećivanje svojeg otočića plovilima NP, no taj otok je Visovac. Dio utrška od prodaje ulaznica pripada samostanu, i što više posjetitelja doplovi na brodovima NP više je i novca za održavanje baštine ovog prevrijednog otočića. Otočnom nacionalnom parku ostaje nositi se sa stopama posjećenosti kopnenih nacionalnih parkova, što je tržišna bitka kakva se ne može dobiti. I od tako uprihodovanog novca valja servisirati financijski pogon ustanove, kao da kopneni i otočni nacionalni parkovi ne pripadaju istoj službi zaštite prirode. U takvom se poslovanju od domaćih očekuje strpljenje čak i onda kada prevelike jahte zapriječe čitave uvale.


Trideset godina nakon osnutka Nacionalnog parka i osam godina nakon osnutka udruge Kurnatari posjetitelji trebaju vidjeti hoće li prije NP ažurirati Pravilnik o unutarnjem redu ili udruga hipotetski kodeks vlasničke etike. (Možda se ove potrebe stope u “ugovaranju razvojne suradnje” iz turbulentnog afričkog primjera zaštite prirode.) Subotnje svečano zatvaranje trogodišnjeg projekta “Doprinos održivom razvoju obale i otoka Šibensko-kninske županije” kojeg je u sklopu natječajnog programa MATRA u Murteru provela 2005. godine osnovana udruga “Argonauta” dokumentiralo je doseg izgradnje organizacijskih sposobnosti, pa znači da bi na nekom tako postavljenom poslu zasigurno bilo moguće pomoći dostizanje i svakog od ovih zadataka. Da li su Kornatari na zatvaranju projekta svojim temama promašili ciljani okvir? Jesu, ali to su (osim same dvije predstavljačice projekta) učinili i svi pozvani govornici. Turistički portal i prospekt s kraja projekta ipak bi bili cilj očekivaniji u projektu ojačavanja lokalnih turističkih zajednica, dok bi se onakvu empatijsku prožiljenost kakve u svojim zajednicama udruge mogu ponijeti lakše od ustanova bilo bolje vidjeti uposlenu na razrješavanju lokalnih bolnih točaka održivog turizma. Naročito ako nam u takvoj, tenzijama ispunjenoj djelatnosti, i dalje slijedi postizanje boljitka zemlje s više i više gostiju. Nakon viđenih stručnjaka za aditivne formule, stasavanje takvih novih stručnjaka mogao bi biti idući učinak vrijedan poštovanja.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorije

%d blogeri kao ovaj: